Filmsko putovanje obalom

Seanema Film Festival kroz kinoaktivizam, koji predstavlja njegovu suštinsku osnivačku ideju, donosi crnogorskom kulturnom atlasu jedan sasvim osoben spoj filma i društvenog aktivizma. Takav filmski festival u Ulcinju kroz autentičan koncept multikulturalizma koji odražava (i propituje) duh mjesta, proizvodi i nove forme umjetničkoga predstavljanja i djelovanja, među kojima ga u teorijskoj ravni možemo definisati kroz pojam festivala kao mikrofizike moći (Foucault).

Seanema nije samo još jedan festival u vremenu hiperfestivalizacije kulture, odnosno konteksta da kada ništa važno ili smisleno ne možemo da uradimo, organizujemo neki festival. On svoju moć crpi iz okolnosti da publika, tj. građani, a među njima posebno mladi nemaju priliku da budu zajednica koja kroz savremenu umjetnost gradi svoj identitet.  Identitet je tematski naslov četvrtog izdanja festivala, što znači da njegovi organizatori i producenti nijesu odustali, iako je festival projekat u razvoju u odnosu na zvanične linije podrške različitih adresa koje imaju mogućnost da upravo takvom podrškom definišu politiku razvoja kulture. Naravno pod uslovom da uopšte imaju zacrtanu politiku. Ovdje je važno istaći ideju i razloge za njegovo održavanje, jer neće Seanema biti jedini primjer naknadne pameti, odnosno okolnosti da jedan grad kroz film i umjetnost, kroz festival može biti plijen kulturne politike,  mjesto koje zahvaljujuću umjetnosti kreira svoj savremeni identitet kao tačku susreta, ili sasvim savremeno kazano postaje poželjna destinacija za neke važne autore koji imaju što reći. Za ovogodišnji koncept festivala pronalazimo jedan sasvim dobar citat iz pera Stuarta Halla u njegovom eseju “Kulturni identitet i filmska reprezentacija: “Problemi raznih identiteta (etničkog, nacionalnog, rasnog, rodnog, seksualnog, emigrantskog itd.), intenzivnije se razmatraju u kontekstu multikulturalnih, postkolonijalnih ili transnacionalnih situacija. Potencijal toga rubnog kina pritom se prepoznaje u reprezentaciji nerazmrsivih čvorišta individualnih/kolektivnih i trans/nacionalnih pozicija samih filmaša i njihovih »predmeta«.”

Rubno kino koje djeluje u zajednici i koje zajednici nudi mogućnost da bude ambicioznija u svojim zahtjevima za prostor/prostore kulture, makar oni bili bazični kao što je to recimo bisokop. Ili još važnije – Art kino. To je takođe dobar potencijal za moć  – ambicija!  Seanema djeluje ekcesno u odnosu na dominantne stilove povišene estradizacije kako obično i izgleda ljeto na obali, a to je takođe važan razlog postojanja. Festival ne nudi samo prikazivačko, već i stvaralačko, produktivno i edukativno iskustvo, koje ga čini mjestom za sadržajnu promjenu konteksta. Posebno za mlade, čije odrastanje i razumijevanje svijeta nije potpuno bez filma. Dovoljno je da mi koji više nijesmo mladi napravimo listu svojih filmova koji su imali takav značaj. Lista koja nam je pružila iskustvo vrijednosti filmske umjetnosti. Od Čarobnjaka iz Oza do Amarkorda recimo, filmova koji pripadaju sada već dalekoj istoriji filma. Ili filma kao kinotečke baštine koju  takođe treba učiniti vidljivom i dostupnom. Prvog kao možda najameričkijeg filma svih vremena “budući da je uspio pokazati da i ljudi iz kanzaške pustopoljine mogu sanjati u tehnokoloru” (Crimmins) ili drugog o kome autor kaže: “…neophodnost odvajanja od nečega što ti je pripadalo, u čemu si rođen i živio, što te je odredilo, zarazilo, u čemu su sva osjećanja opasno izmješana. Ta prošlost ne smije da nas truje i zato je moramo lišiti sjenki, čvorova, veza koje još djeluju. Treba prihvatiti prošlost kako bismo što svjesnije živjeli sadašnjost. Ta jadna škola čije su glavne osobenosti neznanje i šibanje, ta teška i blesava obaveza da uvijek budemo zajedno, u povorci, na paradi, u crkvi, u bioskopu, na zborovima, da bismo pjevali hvalospjeve i prdili ustima! Zašto ta priča nije iza nas? Amarkord je trebalo da bude zbogom jednom razdoblju u životu, toj neizlječivoj adolescenciji koja prijeti da nas ima zauvijek i s kojom ja i dalje ne znam šta da radim.” (Fellini)

Film – umjetnost koja je determinisala moderno doba, umjetnost koja je omogućila apoteozu individualnog.  Autorski film koji iznova vraća priču na početak nastanka filma, koji je označavao ideju obrazovanja i emancipacije, kako to već uvijek biva sa novumom. Iskustvo blisko i dostupno, upravo na filmskim festivalima. Neko će reći: Danas još više potrebno. Film kao osvajanje slobode. Narativ koji istražuje granice identiteta – problematizuje, oblikuje, demistifikuje, oslobađa ili potvrđuje. Trendovski ili izvan trenda, istorijski ili savremeno, hrabro ili ideološki, niskobužetni ili visokobudžetni, igrani ili dokumentrani – kroz mnoštvo identiteta. Možda će upravo zahvaljujući  iskustvu susreta sa filmom, neko iz Ulcinja odlučiti da zakorači u filmsku produkciju ili mnoštvo kreativnih poslova svijeta filma, da ispriča svoju osobenu priču, priču svoje obale.

Festivalu ide na ruku sve veća vidljivost crnogorske kinematografije u evropskom kontekstu, a crnogorskoj kinematografiji upravo treba i jedan osoben festival kao što je Seanema Film Festival. Osoben i kroz sam naziv  koji se igra u transformaciji riječi cinema. Mora mediteranska nas spajaju još više, samo je važno putovati njegovim obalama ili zaleđem, prelaziti stvarne i imaginarne granice, i ići još dalje.

Autor: Janko Ljumović